Poslušajte velikoga jada
Kako velo Maksimovic strada
Prijatelja kojeg nema više
oči mu se rano zatvoriše
Nedalako od Dervente grada
u sudaru dragi Velo strada
Kod Dervente na autoputu,
pogino je u svome autu
Tužna vijest zadesila Velu
i njegovu fameliju cijelu
Kada je se desilo najgore,
progovori još toliko more
Poštivo sam znakove na putu
al ne onaj u drugom autu
Zadnje riječi izusti ovako,
zbogom oče, ženo, djeco, majko
violinu dajte mome sinu,
to izusti Bog mu dušu pusti
Nesta glasa sa žice debele
od pokojnog Maksimović Vele
Okačena sad o zidu visi,
čini mi se pita Velo di si
Osta sama violina stara,
nestade joj njenog gospodara
I njegovih umjetničkih ruku
što gudalo po žicama vuku
Vidio sam Veli na sahrani,
došli su mu njegovi jarani
Jadna majka raširila ruke,
srce tužno hoće da joj pukne
Koliko je svirača pjevača,
nikog nikog ne vidi od plača
Dragi Bože kako kuka majka,
još kad vidi grupu izvornjaka
Moli sina, moli svoga Velu,
miluje ga po hladnome čelu
Probudi se drago čedo moje
i pogledaj prijatelje svoje
Došli su ti u velikom broju
da utješe sine majku tvoju
Došli su ti tvoji izvornjaci,
saučešće daju tvojoj majci
Oj sudbino šta si donijela
za Vedrana sina Danijela
Plaču djeca i supruga Mira
čini mi se i Bog dobre bira
Stari otac hvata se za čelo,
šta ću sada ja bez tebe Velo
Kako ću ti djecu odhraniti,
tvojoj djeci oca zamijeniti
Djeca mala kako će da shvate,
uvijek će me sine pitat za te
Godine su skoro na izmaku,
daće dida za njih svaku marku
Šta je svijeta moj premili bože,
očima se pregledat ne može
Nikad nije bilo veće tuge,
ni povorke ovoliko duge
Koja Velu u suzama prati
sve do mjesta gdje ce počivati
Široka mu i duboka raka,
neka mu je crna zemlja laka
Sve je tužno uplakano zna se,
ode Velo nikad ne vraća se.